Gramofon i stereo receiver su dugo vremena bili jedini izvori zvuka i zabave. Pod pojmom zabave mislim na glazbu bogatu plesnim ritmovima uz koju su odrastale mnoge generacije, proslavljali se rođendani i razne druge veselice.

Kako je vrijeme prolazilo tako je gramofonska integracija prolazila kroz nove razvojne faze, više u tehnološkom smislu negoli u soničnom. Za gramofon samo je nebo granica.

No , krajem 70-tih godina i početkom 80-tih godina naveliko se pisalo o novom mediju koji dolazi iz tzv. digitalne domene, o CD reproduktoru. Stvoren je poseban standard i ukoričen u knjigu s crvenim tvrdim koricama-Red Book Standard.

Davne 1982 godine svjetlo dana je ugledao SONY CDP-101, prvi konzumni CD player. Njega je pratila veoma upečatljiva kampanja pod nazivoma Perfect Sound Forever. Ta kampanja je ostavila dubok trag kod svih, uključujući i recenzente u specijaliziranim tiskovinama.

Dok je popularnost novog medija rasla iz dan u dan, dotle se o gramofonu sve manje pričalo i pisalo, atmosfera je u najmanju ruku bila na granici sumornosti, u jednom trenutku se predviđalo gašenje nekoć popularnog analognom medija. Naime, CD player je nudio širi spektar mogućnosti, uporabnu jednostavnost i nadasve zanimljiv zvuk. Moram priznati da sam u to doba bio jako znatiželjan po pitanju nove vrste svirača, kao i samog medija koji je  po svojoj veličini bio znatno manji od LP ploče , a zauzimao manje prostora u fonoteci.

U jednom trenutku ponuda LP ploča je znatno opala, a i bilo kakvi noviteti vezani uz gramofon nisu  bili adekvatno popraćeni. Njegova „agonija „ trajala je do pojave SACD  i DVD-A formata.

Vjerovali ili ne, ta dva nova digitalna formata zaslužna su za veliki povratak gramofona na scenu. Naime, zbog nesuglasja među proizvođačima nije došlo do zajedničke platforme koja bi mogla objediniti nove formate u jednu cjelinu. Takav rašomon na tržištu omogućio je da gramofon ponovno zauzme svoje mjesto. Tehnologija izrade gramofonskih zvučnica dobila je novi uzlet, gramofonske ručke su postale kvalitetnije, naprednije i dostupnije široj publici, a ulazna klasa gramofona nudila je iznimne performanse što je prije bilo rijetkost.

U međuvremenu se pojavio Blu ray i najavio završetak ere fizičkog digitalnog medija, a paralelno s njime krenuo je tzv. Digital Download glazbe i to u režiji tvrtke Apple. Naime, navedena kompanija tvrdi da njezino digitalno prebacivanje nudi identičnu kvalitetu kao i CD

format uz nižu cijenu.

Kako su se stvari odvijale, mnoge male audio manufakture lansirale su modele gramofona po veoma povoljnim cijenama, te sa mogućnostima prebacivanja iz LP formata u mp3 format, za mladu populaciju više nego super stvar. Kako vrlo često posjećujem CD shopove,  primjećujem sve veću ponudu glazbe na vinylu, a da bude stvar još veselija, s LP pločom se u paketu dobije CD istog naslova i šifra za digitalno prebacivanje albuma na kompjuter, i sve to za cijenu CD naslova, pa kud ćeš bolje...

U ovom trenutku jedno je sigurno, gramofon tako skoro neće izumrijeti, barem kada se vidi porast njegove produkcije i pratećeg vinylnog medija. Dotada dragi čitatelji, kupite najjeftiniji gramofon, plejke i krenite se opuštati, jer kakva vremena dolaze, glazba će biti više od puke kulture, možda neka vrsta lijeka, tko to zna...