Ovo je generalno stanje u globalnoj hifi produkciji. Ne postoji drugi način na se „dodvori" publici slabije platežne moći i pruži parcijalno high end zadovoljstvo za relativno pristupačne novce. Tvrtka Magnepan je dugo prisutna na našem tržištu i uvijek je imala plemeniti pedigre i to zasluženo. Promijenila je nekoliko zastupnika a sada se nalazi u „skutima" vrlo agilne tvrtke HD Multimedija iz Zagreba. U ponudi se trenutno nalaze 3 modela. Model 3.7, zatim 1.7 i predmet recenzije model .7. Cijena po kojem se .7 prodaje (15.675 kn) je u okvirima realnog što se hrvatskog tržišta tiče i vjerujem da može naći mnogo zadovoljnih korisnika.
Magneplanar .7 spada u red dipolnih zvučnika što znači da podjednako zrači naprijed i nazad. Zbog toga je potrebno osigurati potreban prostor da bi zvučnici radili kako treba. No nemojte se prepasti. U tom smislu .7 nije pretjerano zahtjevan. Ne traži preveliki prostor i solidnih 20-tak kvadrata će biti dostatno, no ipak, svakako mu treba osigurati nekakav prostor iza jer će „nabijanje" na stražnji zid dovesti do lošeg soničnog rezultata. Testirani zvučnik je full range quasi-ribbon ustroja s realno sasvim uobičajenim tehnikalijama no samo na prvi pogled. Dimenzije od 138 x 39 x 3 cm svakako nisu uobičajene pa .7 izgleda velik. Osjetljivost je deklarativno 86 dB/2.83 V, 1m, 500 Hz no realno ovaj je podatak nategnut a ja bi mu dao realno cca 82-83 dB (2.83 V znači da je zvučnik 8 Ohma) a ovdje se radi o 4 Ohma zvučniku. No opet...nemojte se prepasti jer mnogi dinamički zvučnici su oko ove brojke, a poglavito minimonitori, i to nikoga ne brine. Za testirani zvučnik preporučljivo je pojačalo veće snage (100 w po kanalu, solid state A/B klasa, smatran primjerenim) i da se dobro ponaša na 4 Ohma opterećenju. Nemam rezultate mjerenja modula impedancije ovih zvučnika no iskustveno obično kod zvučnika ovakvog ustroja nema prevelikih amplituda u impedanciji a to je svakako dobro za pojačalo. Navedeni frekvencijski raspon je 45 Hz – 22 kHz no i ovaj podatak ne treba jednoznačno protumačiti no o tome više u slušnom dijelu recenzije.

Kako smo tehnikalije i odabir pojačala riješili ostaje dati preporuku u vezi smještaja. Napomenuo sam oko udaljenosti od stražnjeg zida no jednako je važno dobro podesiti kut slušanja prema slušatelju. Pretpostavljam da je internet pun raznih preporuka no nakon dva tjedna druženja s ovim iznimnim zvučnicima sam stekao sliku kako to treba izgledati u praksi. Priloženi „stalci" naginju zvučnike malo prema nazad i to smatram odličnim rješenjem. Mana (ili vrlina?) ovog zvučnika je da zrači jako usmjereno i nikakve sonične procjene nisu moguće sa strane ili stojeći. Dakle treba sjediti u sweet spotu i zvučnike gledati pod pravim kutem prema mjestu slušanja. Ekperimenti sa zakošenjem prema unutra ili paralelno sa zidovima su dali lošiji rezultat. Dopuštam da u nekim drugim sobama i akustici može biti drugih rezultata no ovo je moje iskustvo i preporuka. Još malo o uskom zračenju zvučnika. Uzak sweet spot znači da nema puno mjesta za kvalitetno slušanje (što je mana) no s druge strane to znači da se malo pobuđuje akustika sobe (što je vrlina) pa treba procijeniti osobne afinitete. Što se mene tiče glazbu ozbiljno slušamo uglavnom sami. Zar ne?

                                                                                                                         
Za eksperimentirati još jedan detalj. Bas-mid i visokotonska sekcija su smještene vertikalno jedna prema drugoj i ne postoji lijevi i desni zvučnik. To znači da visokotonska sekcija može biti smještena s vanjske i unutarnje strane. U mom slučaju su „visokotonci" bili smješteni prema unutra no to ne znači da u nekoj drugoj sobi obrnuta postava ne bi dala bolji rezultat. Ovo svakako treba provjeriti. Uz zvučnike isporučuju se dodatni osigurači i otpornici ako želite utjecati na nivo visokih frekvencija. U mom slučaju to nije bilo potrebno...
Sustav za recenziju se sastojao od gramofona S.A.M. Aldair + Calista 2 + Ortofon Kontrapunkt B zvučnica te NAD M5 SACD player kao izvor. Phono stage je bio Parasound JC3 Jr a pojačalo Parasound HINT 6, 2 x 160 W. Kabeli u sistemu su bili iz game Black Rhodium, zvučnički kabeli Duet DCT, interkonekti Opera TAC (srebro), Oratorio DCT Ultra (srebro) i Overture DCT Ultra (paladium), digitalni kabel BR Rondo te strujaši Black Rhodium Fusion.

I kako .7 zvuči?
Iskustvo s Magneplanar .7 je istovjetno onom koji dožive oni ljubitelji dobrog zvuka koji su fanovi zvučnika kao što su recimo Quad elektrostati ili LS3/5a. Dakle činjenica je da se nekih stvari moraš odreći no ono što ostaje je naprosto briljantno. Testirani zvučnici naprosto oduševljavaju prirodnošću zvuka, ispravnim timbrom i rekreacijom prostora. Što je više glazbe to se .7 bolje osjeća. Što se više traži energija u donjem basu i izborom glazbe kreće prema amplificiranim predlošcima (hard rock, hevy metal, techno) to isti zaostaje. U tom smislu treba napomenuti da na tržištu za 2000 eura sigurno ima svestranijih u ujednačenijih samostojećih zvučnika ali reprodukcija istih se utapa u prosječnosti bez ikakvih naznaka vrhunske reprodukcije. S Magneplanarom to nije slučaj. Istina, isti ne može jako glasno i ne može jako duboko te sigurno s istim nećete doživjeti ekstatičke trenutke slušajući Metallicu, Led Zeppelin ili AC/DC no ako ste ljubitelj vokala, manjih sastava, Jazza i bilo kakve druge glazbe koja obiluje neamplificiranim instrumentima reprodukcija je briljantna. Slušanje kultnog albuma Miles Davis „Kind of blue" je čisto zadovoljstvo koje treba naplaćivati. Brzina odziva koja odlikuje ribbon tehnologiju ovdje dolazi do punog izražaja. Bez obzira na starost ove legendarne snimke prostor je očigledan a reprodukcija laka, precizna i timbralno bogata. Zaboravljate na hi-fi. Ista je situacija bila i s mnogim drugim LP pločama iz moje kolekcije bilo da se radilo o sjajnom soundtracku Round Midnight, pločama Diane Krall ili Patricie Barber, Melody Gardot, George Bensona, Franka Sinatre i slično. Legendarni jazz kvarteti i kvinteti s Johnom Coltraneom, Herbie Hancockom, Tony Williamsom, Ronom Carterom ...itd..oduševljavaju reprodukcijom. Dojam ostaje isti kada se pređe na klasičnu glazbu ali uz jednu opasku. Mozart je izvrstan no kada se pređe na Mahlerove simfonije ili na recimo Verdijev Requiem nedostaje energije u najdonjoj lagi. No opet daleko je od toga da .7 u tim situacijama zvuči kao tranzistor. Zvuk je i dalje izuzetno pitak i razgovijetan uz opasku od prije koja mene ne smeta pretjerano...

Zaključak:
Iz napisanog je čini mi se razvidno kome je namijenjen Magneplanar .7. Ako ste ljubitelj neamplificirane glazbe, vokala, jazza i manjih sastava te ako nemate običaj glazbu slušati jako glasno, ne smeta vam odsustvo prve oktave i imate kakav takav prostor za adekvatno ih smijestiti, testirani zvučnici su pun pogodak. Za cca 2000 eura teško mu je konkurirati a onaj koji bi želio isto postići s dinamičkim zvučnicima u potrazi bi se mogao dobro nahodati. O troškovima da ne govorim...

Info:
Model: Magneplanar .7 full range quasi ribbon zvučnici

Cijena: 15.675 kn
Specifikacije: 86 db/2,83V, 1m/500 Hz, 4 Ohma, 138 x 39 x 3 cm
Ustupio na test: HD Multimedia, https://hd-multimedia.com/shop/

Presudili smo:
Izrada:         
Performanse: 
Opremljenost:

Jel vrijedi te pare:

Pozitivno: Iznimno prirodan i ispravan zvuk, izvrsna rekreacija prostora
Negativno: Dinamička limitiranost i manjak energije u najdonjem dijelu

Stoga zaključujemo:
Iz napisanog je čini mi se razvidno kome je namijenjen Magneplanar .7. Ako ste ljubitelj neamplificirane glazbe, vokala, jazza i manjih sastava te ako nemate običaj glazbu slušati jako glasno, ne smeta vam odsustvo prve oktave i imate kakav takav prostor za adekvatno ih smijestiti, testirani zvučnici su pun pogodak. Za cca 2000 eura teško mu je konkurirati a onaj koji bi želio isto postići s dinamičkim zvučnicima u potrazi bi se mogao dobro nahodati. O troškovima da ne govorim...