Kale wrote:
DVV, po meni najbolja solucija za prednju plocu je ona sa subsasijom ispod nje, na koju se sve pricvrsti (potenciometri, selektori, prekidaci) a onda debela ploca od brusenog aluminija povise toga. Na taj nacin uspijes sakriti montazni materijal, a uredjaj dobije na ozbiljnosti.
Joj Kale, nije to tako jednostavno. Sve ti je to povezano u jedan pakleni krug, u kome jedno ili podrazumeva, ili eliminiše drugo.
Vodi računa da ja ne živim u Japanu, gde sve može, ja živim u Srbiji gde najveći deo toga ne može, nema prateće industrije. Hoćeš primer? Ove kutije na slikama su Made in Slovenia jer u Srbiji nema bilo koga ko može da makar i približno zadovolji potrebne nivoe standarda kvaliteta. U Srbiji ja za ovih 10 godina nisam uspeo da nađem bilo koga ko može da mi eloksira aluminijum. Naravno, postoji par ljudi, ali njihovi standardi kvaliteta više ne bi zadovoljili ni Albaniju, a kamo li razmaženi Zapad.
Pa čak ni slovenački rad, iako jeste dobar, NIJE na nivou boljih koje sam viđao na japanskim uređajima još iz 70ih godina. Pri tom, ne mislim na vrh vrhova tipa Accuphase, ma jok, na sasvim velikoserijske uređaje od firmi kao što su Sansui, Sony, Kenwood, itd.
Tako da je sasvim umesno pitanje dizajna koje je Pepa postavio za mene ujedno i pitanje jednog daleko šireg rešenja. Trenutno stanje stvari je u podeli. Lokalno imam jednog jako dobrog i dobro opremljenog čoveka koji može da mi savija lim kako god hoću, i koji hoće da radi. Međutim, prednje ploče ću i dalje morati da kupujem od Slovenaca, tu nemam izbora.
Velika pomoć mi je to što obradu ploča mogu da obavim lokalno, što je daleko jeftinije za isti posao sa CNC mašinom nego kod Slovenaca (otprilike upola cene), a posebno me vadi činjenica da imam sjajnog gravera, sa CNC mašinom i laserskom gravurom, na 600 metara od kuće u kojoj stanujem.
Ali Kale - dok ti sve to pronađeš, dok sklopiš sistem da može da funkcioniše, brate, ima krv da propljuješ.
Konkretno, i ja sam u fazi upotrebe dvostruke prednje ploče, jedne od običnog lima koja u stvari nosi sve, i druge od kvalitetnog aluminijuma, koja je više ukrasna i na kojoj je gravura. Pre nekoliko dana mi je momak koji mi pravi same kutije dostavio tehnički crtež kako bi trebala da izgleda prednja ploča, gde su rupice, koliko i kave su, itd, za upravo ovakav "sendvič" sistem.
Bitno mi je da se to razradi kako treba, do najsitnijih crevca, jer u suprotnom ne mogu da planiram unutrašnji raspored bilo čega, bez obzira što imam sjajnu bazu.
Ja sam naime utripovao da na osnovnu pojačavačku pločicu bipolarnog i FET/MOSFET modela dodam jedna diskretni buffer, a ispred buffer-a da ide dodatna pločica na kojoj će biti releji za izbor izvora zvuka, i eto meni propisnog predpojačavača sa recimo 6 ulaza, dva linijska izlaza i jednim izlazom za slušalice - tranzistori od 50W ni ne primete kada su sve tri linije u pogonu, ali cevni se uredno odmah udavi, ne može on da isporuči tu struju. Neka mi Sloba (Sstrsat) oprosti, ali cevi su sranje, toliko mnogo ograničenja, specijalnih zahteva, užas.
Ostajem veran diskretnoj tehnici. Jeste komplikovanije i mora više da se radi, ali je po meni i rezultat bolji, zadržavam kontrolu nad zvukom od ulaza do izlaza. Jedino možda (a i to nisam siguran) tonske kontrole, mada mi nije nužda, jer sam na vreme razvio diskretni buffer sa 6 tranzistora po kanalu, koji se pokazao kao odličan, jako neutralan, a šibne 1 MHz dok okom trepneš.
I ostajem veran potpuno komplementarnoj topologiji - ima potencijala da se iz nje čuda izvuku, ako se čovek lepo potrudi. Bez ljutnje Kale, ali ono što je Sansui zvao DD/DC tehnologijom su uglavnom preuzeli od nekih drugih, koji su koristili vrlo sličan pristup bar 5 ili 6 godina pre njih. Ja opet ne vidim neki poseban smisao da počnem sa Single Ended ulazom, pa da ga onda razbijam na plus i minus stranu, meni je logičnije da odmah počnem ds plus i minus stranom. Marketinsški, njihov pristup je lakši i pogodniji za neke divlje specifikacije, ali ja ne bih radio amp za neku veliku prodaju, već uglavnom za sebe i eventualno druge zainteresovane.