CPU
Centralna procesorska jedinica je elektronski mozak svakog računalnog sustava. CPU kontrolira i upravlja radom računala, a njegova funkcionalnost je bazirana na aritmetičko-logičkim jedinicama, registru i upravljačkoj jedinici.
Procesorskoj jedinici je moguće dići radni takt iznad deklariranog (overclocking), time se mogu efektivno podignuti performanse, ali zato takva modifikacija skraćuje radni vijek procesora.
Tržište procesora se vrti između dva imena: AMD i Intel. AMD sa svojom ekipom (AM3+, AM2+, Phenom II, Athlon II) dži jednu stranu, a na drugoj strani se žestoko bori Intel sa svojom ekipom IntelCore (i7, i5, i3). Odabir navedenih procesora ovisi o specifikaciji matične ploče, a te uvjete treba ispoštivati. Današnje centralne procesorske jedinice zbog svojeg ustroja omogućuju obavljanje više operacija odjednom.
RAM
RAM je primarna računalna memorija, u nju se upisuju tzv. aktivni programi, kao i informacije potrebne za trenutni rad računala. RAM se prepoznaje po tankim zelenkastim štampanim pločicama s oznakom DDR. Trenutno na tržištu su dostupne memorije pod oznakom DDR, DDR2, DDR3. Njihov kapacitet varira ovisno o generaciji. Tako se primjerice mogu naći memorije DDR3 sa kapacitetima od- 1, 2 ,4 i 8 GB, no svaka od njih ima i sasvim drugaćiju oznaku u MHz. Odabir memorija ovisi o tehničkoj specifikaciji matične ploče, pa u tom svjetlu nema dilema. Što je veći broj memorija unutar računala, to je bolja operabilnost računalnog sustava.
Specijalizirani proizvođači poput-Ballistixa, Kingstona, Muschkina ili Corsaira nude veliki izbor, provjerenu kvalitetu i uporabnu dugotrajnost.
HDD
HDD ili hard disk(tvrdi disk) je sekundarna jedinica za pohranu podataka u računalima. Tvrdi disk se sastoji od kružnih ploča presvučenih feromagnetskim tvarima koje se vrte oko svoje osi. Preko tih ploča ide magnetska glava koja pohranjuje i čita podatke. Magnetska glava se sastoji od zavojnice, koja u određenom trenutku propušta električnu struju odabranog smjera. Glava je smještena na ručici koju po disku pomiće aktuator. Zbog niza malih pokretnih djelova i magnetskih svojstava, tvrdi disk je veoma osjetljiv na nagle fizičke pokrete i termičke promjene, pa stoga treba biti veoma oprezam kod njegove uporabe.
Kapacitet tvrdih diskova mjeri se u jedinici zvanoj GB(gigabyte). Kapacitet današnjih tvrdih diskova se kreće u rasponu od 60GB pa sve do 3TB. Za audio i video zapis visoke rezolucije preporučljivo je koristiti tvrde diskove kapaciteta cca 120GB, 300GB itd...
Kod slaganja računalnih audio/video sustava visokih performansi preporučam korištenje minimalno barem 4 komada tvrdih diskova za pohranu, jer klasičan DVD zapis ima kapacitet od 4.7GB dok Blu ray zapis ima kapacitet od 27GB.
Od kvalitetnijih proizvođača tvrdih diskova mogu sugerirati nešto iz programa Seagatea, Western Digitala, Hitachia, Samsunga
SSD
SSD ili Solid State Disk je najnovija iteracija tvrdih diskova. Za razliku od klasičnih tvrdih diskova SSD nema pokretnih djelova. SSD se sastoji od memorijskih čipova, vrijeme reakcije mu je puno bolje nego kod klasičnih diskova. Zbog navedenih karakteristika toplo bih preporučio SSD manjeg kapaciteta za rad operativnog sustava, dok SSD većeg kapaciteta bi bio idealan za pohranu i reprodukciju HD-Audio zapisa.
