Što ima novoga ove godine? Više nego očito da audio biznis traži sve više načina i puteva kako bi ostao vitalan i profitabilan. Prodaja klasičnog sterea se sve više oslanja na bežične sustave, multiroom sisteme, opremanje automobila (pa otuda slike automobila na sajmu) i kompatibilnost s gadgetima koji su postali sastavni dio života. Za cijene nekih eksponata gotovo je nepristojno pitati. Zanimljivo je da u tome ne prednjače etablirani proizvođači high-end opreme nego tvrtke koji svoju reputaciju još nisu ni stekle. Možda smo prije koju godinu bili zgroženi cijenama od nekoliko desetaka tisuća eura (ili kakvih drugih zelenih novčanica) no ove godine je sasvim normalno da kakav novi zvučnik ili pojačalo od malo poznate marke košta 100 ili više tisuća konvertibilnih novčanica. Ne znam jeli to svijet potpuno poludio ili meni nešto promiče. Iz pozicije našeg tržišta sve je to suludo, no sigurno bi recimo godina dana boravka na takvim tržištima djelovala iscjeliteljski na naše distributere. Koliko se takvih sistema prodaje na velikim tržištima uistinu ne znam no zbog tih i takvih cijena, ponuda renomiranih proizvođača dijeljuje čisto povoljna. Prostor za teoriju zavjere?
Velika večina poznatih izlaže na sajmu no znakovit je izostanak nekih koje bi bilo za očekivati na ovakvom događaju. Nije izlagao Wilson što možda i nije neko iznenađenje te Acoustic Energy (promjena njemačkog distributera) no još od 2007. godine (ako se ne varam) ne izlaže Bowers & Wilkins. Tu se nešto gadno dogodilo. Možda je stvar u cijeni izložbenog prostora koji je za naše prilike nezamislivo visok, no sumnjam da u B&W nemaju novca za ovakav sajam. Oni nepoznati moraju u startu biti jako dobro potkoženi da izdrže troškove ovakvog marketiga i iza sebe imati bogatog mecenu koji može oprostiti nekoliko godina čistog gubitka. Možda su i zato cijene otišle dovraga...
Za ljubitelje analogije dobra je vijest da gramofona ima na svakom ćošku. Goldmund, Transrotor, Kuzma, Well Tempered te mnogi drugi poznati i nepoznati izložili su svoje 100+ kg gramofone za koje je teško dobiti dozvolu supruge za transport viličarem u dnevni boravak. Gotovo sam uvjeren da kitovi koji kupuju te monstrume ili nemaju žene ili ne drže do njihovog mišljenja. Pravi mačosi...
Zanimljiva bi bila usporedba Minhenskog sajma i sajmova koji se organiziraju u Hrvatskoj ili okruženju. Brojke je jasno teško uspoređivati, niti mi je to bila namjera, no ono što je lako odmah primijetiti je optimizam koji zrači kod izlagača i iskren interes za opremu koja se izlaže. Ako nemate unaprijed dogovoren termin sretni ste ako uspijete dogovoriti kakvih 15-tak minuta za sastanak s nekom vama zanimljivom firmom. Sastanci se redaju jedan za drugim, dogovaraju se poslovi, konstruktori na štandovima imaju pune ruke posla odgovarajući na upite i stalno je nekakva akcija...
Depresija uzrokovana krizom koja već predugo traje u lijepoj našoj učinila je da za mnogo vrlo interesantne robe koju drže naši distributeri nema pravog interesa. Ne samo da nema interesa za kupnju nego nema interesa koji bi trebao postojati kod svakog kojem je hi-fi oprema hobi...
No što je tu je...
U očekivanju boljih dana pogledajte slike s Minhenskog sajma. Opisa zvuka nema. Za tako nešto jednostavno nema vremena. Nadam se da sam vam uspio dočarati makar mali dio atmosfere...
Dražen Kokanović
<Galerija slika>
