U zadnjih desetak godina vrlo često sam se družio s cijevnim pojačalima male snage a poglavito onima single ended ustroja. U velikom postotku slučajeva ta su pojačala zvučala tako svježe i živo da sam se pitao kako je moguće da se više ne prodaju. Izgleda da je istina da su audiofili čeljad koja voli velike brojeve, pa je snaga koju isporučuju cijevna single ended pojačala u iznosima od 5 do 15-tak Watta ozbiljna prepreka u odluci kod kupnje. No treba biti pošten i reći da je glavnina mainstream ponude zvučnika vrlo neprijateljski nastrojena prema takvim pojačalima. Moderni zvučnici su, a pogotovo oni višestaznog ustroja, uglavnom gladni snage a razlozi su nemirna impedancija i faza te srednja do niska osjetljivost. Ovo zadnje i nije najveći problem premda večina misli da je pa pod laku pogonjljivost smatra visoku osjetljivost. To je naravno samo manji dio istine.
Zašto konstruktori velikih i renomiranih proizvođača tako rezoniraju? Djelomično zbog kupaca koji se ne žele zafrkavati s cijevima jer se plaše čestih izmjena istih, „zastarjele“ tehnologije i uglavnom male snage takvih pojačala. U tom smislu zvučnici se ugađaju na solid state pojačala jer je snaga u tom konceptu postala jeftina i ne predstavlja problem. U takvim sistemima moguće je iz relativno malih gabarita zvučnika izvući poprilično dubok bas i količinu decibela. Kada u sve to uključimo ukus većine i utjecaj supruga na kupnju audio opreme (velike kištre ne dolaze u obzir) izbor ima rezona. Izborom višestaznih sistema moguće je za svaki frekvencijski pojas odabrati primjerenu zvučničku jedinicu i frekvencijsku karakteristiku ispeglati do savršenstva. Opasnost u koju konstruktor može upasti je zvučnik koji je tehnički savršen i koji na papiru izgleda sjajno. No u praksi se često pokaže da ne svira bog zna kako. Dakle..u linearnosti odavno nije kvaka...

 Ovu temu neću dalje žvakati jer je vrijeme da se okrenemo zvijezdi naše recenzije pa možete pokušati iz tehnikalija i koncepta zaključiti kakav zvučnik treba sretan vlasnik ovog pojačala. Izlazna elektronka za ovo pojačalo je višestruko opjevana „babuška“ 6c33. Njezini gabariti izgledaju prilično moćno pa čovjek pomisli da ima puno snage. Primjena nije samo u audio području nego se koristi i u vojnoj tehnici ruskih oružanih snaga kao regulacija i stabilizacija napona. Izrazito niska izlazna otpornost i visoke strujne mogućnosti u toj primarnoj namjeni cijenjene su i u audio području. Optimalno korištenje 6c33 je unutar anodnog napona do 220 V i maksimalne disapacije do 45W. Ove vrijednosti nikako nisu maksimum no pretjerivanje bi dovelo do značajnog skraćivanja radnog vijeka cijevi koji je u optimalnom režimu rada veći od 1000 sati. Deklarirana snaga pojačala je 15 Watta po kanalu premda u nekim konstrukcijama dolazimo i do 20 Watta no konstruktor je ne preporučuje. S druge strane svaka snažna izlazna trioda ima znatan ulazni kapacitet koji pred pobudni stupanj stavlja određene zahtjeve koji zadovoljava uporaba dvaju 6n6p dvostrukih trioda po kanalu. Bias je automatski s mogućnošću blagog podešavanja struje mirovanja s gornje strane pojačala za svaku cijev posebno. Za ovu radnju potrebno je koristiti mali odvijač i preklopnikom odabrati za koju cijev želite podesiti struju mirovanja. Sve vrijednosti između 200 i 250 mA su dobre a za očitanje vrijednosti koristite ampermetar koji je smješten centralno na prednjoj strani pojačala. Recenzija je pokazala da se na vrijednost struje mirovanja može malo utjecati a koja uglavnom ovisi o istrošenosti cijevi. Trafoi su bogato predimenzionirani što se vidjelo tijekom slušnog testa no o tome kasnije. Mrežni trafo je toroidni a filtriranje napona se obavlja prigušnicom i RC članovima. Količina povratne veze je prepuštena korisniku u dva položaja (0 i -6 dB). U soničnom smislu vrijedi se poigrati tim vrijednostima jer imaju osjetan upliv na način reprodukcije. Osim podešavanja vrijednosti struje mirovanja i količine povratne sprege postoji preklopnik za odabir impedancije zvučnika u vrijednosti 4 ili 8 Ohma. Na stražnjoj strani nalazimo i potenciometar balansa i preklopnik za njegovo isključivanje što uistinu neuobičajena funkcija ali eto nalazi se u ovom pojačalu. Od ulaza možete koristiti 3 RCA što jer možda nekome premalo ali meni taman. Paljenje uređaja se vrši pomoću dva prekidača što je neuobičajeno no ima smisla. Lijevi prekidač je svojevrsno grijanje cijevi i nakon što upalite njega treba pričekati minutu i u pogon pustiti desni prekidač nakon čega je pojačalo spremno za rad. Kod gašenja je postupak obrnut. Zvučnički terminali su vrlo kvalitetni kao i izrada kompletnog pojačala koja odaje znatno veći cjenovni razred u odnosu na traženu cijenu. Uostalom slike govore više od riječi pa procijenite sami. Cijena? Ovo je najzabavniji dio jer se za gotovinu Santana 6c33 može nabaviti za 1200 Eura. S obzirom na viđeno cijena je više nego poklon naročito ako se ista usporedi s cijenom renomiranih „cijevnih“ brandova koji se nalaze na našem tržištu.

 Set up za Santanu...

 Tijek recenzije je pokazao da uistinu većina „uobičajenih“ zvučnika nije dobar partner Santani 6c33. Sa većinom se osjeća nedostatak snage a s nekima je zvuk dobar ali je teško postići ikakvu veću glasnoću. Naravno sigurno postoje mnoge kombinacije a ja sam se poslužio zvučnicima koje imam na raspolaganju. Tako je Santana bio spojen s Wharfedale Jade 5, Evo2-40 te Denton 80-th Anniversary, Quad 22L2, Sound News Falcon i Condor zvučnicima. Što reći? Iskusniji uglavnom znaju kako je ovo završilo jer je bilo za očekivati da će relativno visoka osjetljivost Sound News Condor zvučnika (91 dB) u kombinaciji sa single driver konceptom biti pravi partner za Santanu 6c33. Pokazalo se da se s tišim i „težim“ zvučnicima treba koristiti opciju -6 dB povratne sprege. Mada ta opcija traži veći otklon potenciometra nekako mi se činilo da je dala više zraka pojačalu. Zvuk se nekako ugladio i discplinirao a pojačalo kao da je lakše kontroliralo zvučnike. Dakle ako ne slušate glasno glazbu i ne želite se odreći svojih mainstream zvučnika svakako uradite kako sam napisao.
Shodno tome za recenziranje Santane 6c33 sam većinu vremena koristio Sound News Condor zvučnike i slušni dojmovi su rezultat te kombinacije. Ista je slušana u dva sistema. Moj kućni se sastojao od gramofona SAM Aldair, ručka Calista II + Ortofon Kontrapunkt B zvučnica. Phono pretpojačalo je Audiolab 8000PPA a CD player je bio Quad 99 CDPII. Sve je bilo povezano s Black Rhodium kabelima. U drugoj slušaonici sam koristio isto Quad 99 CDP i Sherwood SD-871 SACD player uz pomoć The Chord Company ožičenja. ..

 I kako to svira?

 Svima onima koji su do sada odbijali poslušati dobro cijevno single ended pojačalo preporučam isto. Naravno da ima mnogo puteva do dobrog zvuka no svježina i uvjerljivost koju su u stanju reproducirati dobra pojačala takvog ustroja naprosto oduševljava. Ona se ogleda kroz vrhunsku rezoluciju i transparenciju koja omogućava detaljan uvid u glazbeni predložak. Santana spojena na adekvatne zvučnike radi upravo to. Izvrsna dinamika (što ne očekujete od pojačala od 15 W) i mikrodinamika čini zvuk neposrednim i živim uz očuvanje karakteristika prostora i onih najfinijih nijansi te detalja koji čine razliku. Upravo ovakav pristup čini da uočite koliko skrivenih zvukova i emocija postoji u glazbi a kojih u klasičnim sistemima niste bili svjesni da postoje, pa vam i nisu nedostajali. Šetanje kroz frekvencijski raspon nema mnogo smisla no kako to mnogi vole uradit ću i to. Srednje i visokotonsko područje je izvrsno odsvirano pa je ton i timbar gudaća te puhača lijep i uzbudljiv. Isto se odnosi i na vokale koji su, bez obzira bili muški ili ženski, primjerenog zvuka i veličine. Opis reprodukcije bas područja treba uzeti uvjetno jer uvelike ovise o korištenim zvučnicima. U kombinaciji sa Condorima bas je brz, okretan i precizan ali mu donekle nedostaje težine i autoriteta. Ova zamjerka svakako gubi na težini ako posjedujete zvučnike koji su osjetljiviji ili još lakši teret za pojačalo. Što bi se dogodilo sa kakvim vrhunskim hornana ne mogu ni zamisliti.
Reprodukcija prostornih gabarita je izvrsna a razlog tome je već opisana rezolucija i transparencija u kombinaciji sa mikrodinamikom. Toliko kvalitetnih informacija nužno dovodi do kvalitetne „slike“ o rasporedu instrumentalnih redova ili solo izvođača. Ta slika se ne raspada ni kada je orkestar u opakom fortissimu i u tom smislu ograničenje može biti samo uporaba neadekvatnog zvučnika.
U radu pojačalo funkcionira besprijekorno i rukovanje istim predstavlja čisto zadovoljstvo. Pri prebacivanju kanala, gašenju i paljenju uređaja nema nikakvih nuspojava u vidu krčanja, brumova ili bilo kakvih drugih nepodopština. Za svaku pohvalu...

 Rezime...

 Znam da će moje oduševljenje mnogi protumačiti kao patriotski zanos ili kao rodoljubno pretjerivanje. Naravno, čuo sam i boljih pojačala, slavnijeg imena, veće snage i bogatijeg komfora. Ključna stvar u procjeni zvučnih dometa ovog pojačala je cijena. Za 1200 eura ovo je pojačalo apsolutni best-buy a onaj tko želi pronaći za iste novce bolje svirajuće pojačalo dobro će se nahodati. Jedina mana ovog pojačala je ograničen izbor zvučnika. No ta misija nije nemoguća, a onaj koji želi ovog vjetrovitog ljepotana sigurno će i za njega naći adekvatne zvučnike. Dobro me slušajte: Kupujte HAD Audiolab dok košta koliko košta. Bojim se da još dugo tako neće biti. Preporuka...

Info:

Presudili smo: