Sound News Web - Discovery Of Sound

LFD Audio Integrated Zero MK.III LE

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Unikat...

Piše: Vlado Tomašević

 ...i to na više načina – LFD-ov integrirac engleski je ručni rad, ne možete ga tek tako kupiti, a zvukovne performanse samo su šlag na vrlo slasnu tortu čijeg su recepta tajni sastojci znanje Malcoma Hawksforda i toliko recipročno ovozemaljaska cijena koliko ovaj uređaj maestralno radi.

Sve ti je to daleko od komercijalne domene

 Kako to obično biva - zanimljive priče počinju 'na prepad'. Tako i ova, u kojoj sam već pri spomenu imena uređaja kojega bih trebao dobiti na test ostao, pa, blago rečeno - zbunjen. Pred koji tjedan naime, priupita me kolega Kokanović: „Čuj zvao me Emir iz Planet Audija maloprije. O'š testirat LFD-a?“. Uz odgovor: „LF-čega!?“; počele su se okretati i moždane vijuge u mojoj zbunjenoj glavi, dok sam pokušavao dešifrirati kakav mi to toster čovjek želi uvaliti na recenziju. Ili barem dok neki od cilindara nisu 'kliknuli' na mjesto. Istini za volju, poznajem g. Fakića dovoljno dugo i znam sa kakvim prodajnim  asortimanom raspolaže, te sam i unaprijed pretpostavio kako sigurno neću dobiti neki sve-u-jednom uređaj od 'parsto' kuna, dok sam s druge strane i dalje unezvjereno pretraživao po memoriji: što bi to dovraga moglo biti LFD? U konačnici sam odustao od daljnjeg naprezanja sivih stanica, prije no što pregorim na ovim urnebesno visokim temperaturama i rezignirao konstatirao kako nisam baš siguran što je to LFD te pitao Dražena o čemu je riječ. „Pa to ti je onaj engleski integrirac kaj ga rade na ruke i koji nemreš valjda opće kupit u dućanu, nego ga moraš naručit' i čekat' jer ovi tak' i tak' valjda naprave pet komada na dan.“; „Ma to radi onaj lik...onaj Hawksford, ili kak' se već zove skupa sa još nekim tam' profesorom i to oni k'o 47 Labs nešto kao minimalistički to sve pile, al' veli škvadra koja ga je čula da je valjda jedan od najboljih integriraca koje možeš kupit'. Čak je i u 'Stereophileu' izašla neka recenzija di ga je Telling nahvalil do neba.“. E na spomen prezimena Hawksford sam već počeo vezati stvari. Naime, dr. Malcom Omar Hawksford je nadaleko poznati profesor na sveučilištu u Essexu kojega se veže za brojna otkriča te izdane znanstvene radove i stručne tekstove objavljivane naknadno i van znastvene zajednice u medijima koji se bave audio tematikom, poput Stereophilea i sl. I famozni Hawksford Error Correction sklop jedan je od poznatijih uradaka na području audio elektronike, dok je dragi doktor osim po svom teoretskom radu, u audio industriji još poznat i po suradnji sa brojnim veličinama u Hi-end audiju poput Halcro-a...“Ahaaa“; pomislih; „Zaplet se zapliće...“

LF-čega?

 Kao što sam i sam ostao pomalo zbunjen spočetka, tako vjerujem kako i podosta čitatelja zasigurno nije imalo puno iskustava ili uopće nije čulo za LFD  Audio. I zato sam malo 'googlal' za sve vas neupućene te otkrio pokoju korisnu informaciju.

 LFD Audio Otočka je tvrtka osnovana 1987. godine u mjestu Clacton-on-Sea, blizu Essexa, a njezini su osnivači dr. Richard Bews, i dr. Malcom Hawksford. Oba su profesori na sveučilištu Essex, a g. Bews je do 1980. godine radio kao asistent za dr. Hawksforda. Iako je danas hijerarhija nešto promijenjena te je sada g. Bews 'The Big Kahuna' u tvrtki dok je ime dr. Hawksforda prisutno u svojstvu stručnog suradnika. Filozofija LFD Audia je puristička, ortodoksna štoviše – ručno selektirane komponente pojedinačno se slušno testiraju prethodno ugradnji, dok naši dragi profesori, dizajn zasnivaju isključivo na filozofiji kako se rad pojačala najlakše optimizira ako se minimalno komplicira po topologiji samih sklopova. Kod LFD-a nema marketinga, nema debelih zarada, nema šminke, nema komfora i nema mas produkcije. Kako bi zadržali kvalitetu svojih uradaka, sve i jedan izrađuju ručno i to jedna jedina osoba 'pili' i 'šarafa' svaku jedinicu. Time je očuvana unikatnost svakog uređaja i jedinstven, prepoznatljivi, zvukovni karakter. Iako će brojna populacija svakako htjeti poslušati ovaj uređaj prije kupnje, to je inače gotovo nemoguće u cijelom svijetu. Nevjerojatnom srećom po domaću audiofilsku populaciju i generalno audiofile u ovoj regiji, g. Emir Fakić iz Planet Audia se, zahvaljujući osobnom poznanstvu sa g. Bewsom, uspio domoći jednog komada, kojega sam ujedno i dobio na test. Sreća po mene, jer kada bismo recimo bili u U.S.A., mogao bih ga isključivo poslušati na dva mjesta u cijeloj Americi, pošto je točno toliko ovlaštenih distributera LFD-a za spomenuti kontinent... time sam, valjda, dovoljno rekao.

WAF

 Nema veće sreće, ako ste tip recenzenta kojega isključivo interesira kako nešto 'sviri', nego biti oženjen...ili barem biti blizu tome...ili barem živjeti sa nekakvom ženskom osobom koja ima smisla za estetiku. Osim što sam po donošenju LFD-a u svoju 'jazbinu' na testiranje, a nakon raspakiravanja konstatirao kako su gabariti unutar standarda i kako izgleda dosta simpatično u tom sivkasto-srebrnom finišu, nisam niti pridavao puno više pažnje od toga looku i komforu ovog integrirca. No nakon postavljanja u policu i pošto sam otišao dalje svojim poslom, dok se pojačalce bacilo na dugotrajan proces usviravanja, i moja buduća gospođa se upriličila unutar zidova naše rezidencije. „Kaje to?“; „LFD integrirac. Dobil sam ga na test danas.“; „Aha. A zakaj nigdje ne piše kaj je kaj?“; „Kak to misliš?“; „Pa niš mu ne piše na prednjoj ploči di se pali, di si prebacim na CD, di je glasnoća....“ (moram ovdje pripomenuti kako je moja gospodja možda i veći audiofil od mene, dok je za moja mjerila i mogućnost prepoznavanja vizualne i komforno/funkcionalno/ergonomske komponente maestro non plus ultra). „Pa dobro sad“; velim ja: „ima valjda neko uputstvo – ziher 'nutra piše kaje kaj.“ „Dobro. Al da baš nisu mogli napisat'. Pa to fakat svi rade...“; „Dobro, dobro. Nisu pa nisu. Kaj sad. Pa tipovi kaj to rade su em puristi em audiofili em profesori. To su ti likovi koji delaju opremu za likove k'o što sam ja i bez nekog iz marketinga koji bu im rekel kak da im 'zgleda taj amp. A i tol'ko ih po prilici tangira dal ti piše di je volumen. A znaš zakaj? Zato kaj ovi kaj buju to kupili, jako dobro znaju kaj su kupili i ziher im ne treba pisat di se pojačava.“ I pošto sam tako malo 'poklopio' gospođu, ode ja dalje svojim poslom. Vrlo nakratko. „Vladika!!!!“; (a ja sad već rezignirano i uz teški uzdah): „Da draga.“; „A di je daljinski!!?“; „Nema ga zlato.“; „Nema!!?“; „Pa kak nema daljinski!!?“; (a ja sada već totalno rezignirano): „A tak. Nema.“. U tom trenutku mi je prošla uobičajena misao glavom, koja se javi u takvim i sl. situacijama, a nakon razgovora poput ovog: nije lako biti audiofil. A povrh toga, jedina 'nezgodnost' koju sam ja uspio primjetiti, je ta što je rub poklopca aluminjskog kućišta na kraju uređaja, kod stražnje ploče izvučen preko nje za oko 5 cm te je malo nezgodno priključiti interkonekte ako ih spajate odozgo.

'Teknika'

 Inače, LFD Audio se je upustio u svijet Hi-Fi-a izradom gramofonskog pretpojčala naziva MMO, koje je bilo velika uspješnica na tržištu jer je koristilo već spomenuti ingeniozni i ultra jednostavni Hawksford Error Correction sklop koji je uz malo više inženjerskog promišljanja i dosta manje ulupane love u skupi razvoj ekstravagantnih rješenja za obradu lo-level signala, polučilo značajan uspjeh, pošto je zahvaljujući maloj cijeni i fantastičnim performansama uvjetovanim ovim famoznim sklopom, do nogu potukla višestruko skuplju konkurenciju. Tako na sličnom principu rada se zasniva i sklopovlje za obradu signala u ovom uređaju. Iako je Integrated MK.III zapravo nastao još 1995. pod nazivom Mistral i prodavao se sve do 2001. I Mistral je dolazio u nekoliko inačica, no uvijek uz dorade na području ugrađenih pasivnih komponentni i internog ožičenja dok je osnovna topologija u bti ostala ista. Integrated Zero MK.III LE je zapravo samo malo jači Mistral, još malo 'nabiflaniji' kvalitetnijim dijelovima.

 Iako je integrirac uobičajenih gabarita, kada se uzme u ruke, na 'prvu loptu' se čini dosta lagan (uz 8 kg žive vage zaista nije teškaš). Opravdanje tome je što kada ga se pogleda iznutra, lako se uoči kako se, unutar uređaja, i nema puno toga za vidjeti. Mislim kako je isto najlakše predočiti priloženom slikom. A na slici se već dosta vidi. Minimalistička topologija, ožičenje umjesto vodova na tiskanim pločicama, dijelova što manje, no vrhunskih (jesmo li već spomenuli kako je svaki dio zasebno biran i ispitivan kako bi se što bolje uklopio u cjelinu ali i izvukao maksimum performansi iz zadanog mu područja rada)  i MOSFET izlazni elemnti. Inače, postoji i razlog zašto baš MOSFET-i u izlazu. Gospodin Richard Bews objašanjava kako pojačalo zahvaljujući njima može isporučiti relativno velike količine struje u kračim vremenskim periodima (oko 10 mikro sekundi). Pitanje snage se svelo na prozaičnih 60 W pri 8 ohma te oko 90 W pri 4. Kontiunirane isporuke. No g. Bews lijepo će vam reći kako je pitanje subjektivnog doživljaja snage daleko od ovih podataka koje ste upravo pročitali. Naime on tvrdi kako je za pojačalo bitno kvalitetno očuvanje integriteta signala malih vrijednosti nakon pojačavanja. Nadalje se izjašanjava kako su mjerene kontinuirane vrijednosti relativne jer u stvarnom svijetu slušamo glazbu, a ne sinusoidalni signal. Prema njemu, omjer vršne i prosječne snage prilikom slušanja glazbe je između 10 i 20 te prema tom podatku zaključuje kako pojačalo koje pri normalnim glasnoćama isporučuje možda 5 W snage, pri tranzijentu po svoj prilici mora isporučiti oko 100 W. On također ne vjeruje u niske vrijednosti THD-a kao razloga za subjektivno kvalitetniji doživljaj zvuka. Tvrdi kako je i bitno od čega je THD sastavljen te ugrubo pojašnjava kako je bolje imati malo više vrijednosti THD-a kojeg većinom tvore harmonici nižeg reda nego manji THD sastavljen većinom od harmonika višeg reda. I to je sve što trebate znati po tom pitanju.

 

 Izrada i završna obrada su vrlo kvalitetne. Pojačalo posjeduje isključivo RCA ulaze (XLR frikovi gledajte drugdje ako vam je to toliko mrsko) i to njih pet kao i jedan Tape Loop priključak. Sa prednje strane, ovi neoznačeni 'potovi' koje vidite su zapravo selektor ulaza, prekidač za odabir MUTE-a i potencimoetar za regulaciju glasnoće. Integrated Zero MK.III LE dolazi u dva finiša – crnom i sivo/srebrnom, gdje je potonji moj osobni favorit; i dvije izvedbe – jeftinija bez gramofonskog pretpojačala i skuplja, koja dolazi sa njim. Nažalost (ne veliku, ali ipak – i ja sam razmaženi audiofil), na test sam dobio verziju bez phono-stagea, ali, ali...Alija. Slušalačko iskustvo je i nauzgred ovog nedostatka bilo neponovljivo.

Moja žena - The Audiophile... Take 2

 „Vladika!“; „Da zlato.“; „Pa ne radi ti ovo baš nekaj!“; „Da zlato... Al znaš ljubec – nov je, treba ga pustit' neko vreme da se usvira.“ Al istini za volju, gospođa je imala potpuno pravo. Njena omiljena Gal Costa zvučala je upravo bezobrazno grubo i tvrdo. Kao da integrirac vlasniku želi dati do znanja kako nije spreman za okršaj sa glazbenim materijalima, te mu poručuje neka se vrati kroz par dana, dok se on ne 'udomaći' malo u svojem novom okruženju. I ta spomenuta aklimatizacija trajala je nekoliko dana, dok nisam počeo dobivati prve pozitivne rezultate. Sve u svemu, ako želite ovu 'ticu' čuti kako pjeva valja vam odvojiti barem tri tjedna audiofilskog staža na klasično usviravanje ili pet do šest dana 24/7 'prženja' (ali samo ako imate osiguranu nekretninu koje ste ujedno vlasnik i veliku vjeru u kvalitetno izvedenu električnu instalaciju, prilagođenu svim vašim zloćestim i iskrenutim audiofilskim potrebama). No to nije sve. Nakon što 'preživite' proces usviravanja i dođete do prvih dobrih rezultata, vražja stvar svaki put prije slušanja (bilo uključen ili isključen) treba dobrih sat i pol do dva sata vremena za zagrijavanje (nije prvi uređaj sa MOSFET izlazima kod kojeg sam se susreo sa ovom pojavom). Vrlo komplicirano za inače toliko jednostavana i izravan uređaj...

 No poslije kiše dolazi sunce... kažu naši stari. I bi tako i sa Integrated Zero MK.III LE. Došao je i taj dan kada je proces usviravanja bio konačno završen. Gospođa i ja smo došli sa posla, uključio sam sustav, pustio neka se grije, skuhali smo potom ručak, pojeli ga, popili kavicu, malo pročavrljalji o dnevnim događajima, te sam se sit i zadovoljan i u miru mogao prepustiti slušanju. U spomen na moju dragu ženicu krenuo sam sa istom onom Gal Costom, koja je prvi puta zvučala više poput Josipe Lisac se teškom upalom sinusa nego fado pjevačice istovremeno mekog ali i upečatljivo snažnog vokala. Sinergija vokala i sastava, prvo je što sam zapazio slušajuči melankolično milozvučje nježnijih skladbi koje su se nizale poput sporog toka mirne planinske riječice kojega slušanje u smiraj dana, jednostavno opušta sva osjetila. Harmonija glazbenika i pjevačkih sposobnosti Gal Coste šokantno su došli do izražaja jer mi niti u jednom trenutku sustav nije dao za opažati ili razmišljati o konvencionalnim pojavama kojima se Hi-Fi kritičar bavi: frekventnom opsegu, timbralnoj korektnosti, pozornici, dinamici, bla, bla, bla, bla ,bla. Ne. Gal Costa je pjevala, dečki su svirali, a ja uživao. Iako sam već prije spomenuo kako sam ostao pomalo razočaran što nisam dobio izvedbu sa phono stageom, izgleda kako je Quadov CD-PII CD player u ovom pojačalu susreo idealnog sinergijskog para. I tako je glazba tekla, a ja sam, potpuno nesvjesno, stigao do kraja CD-a te sam brže bolje iskopao i ugurao u player sljedeći kako ne bih prekinuo ovaj nadrealni niz događaja. 'The Unseen Guest' mi možda i ne bi prvi pali na pamet, no sjetivši se klasika 'Listen My Son', sa optimističnim iščekivanjem sam ga umetnuo u ladicu playera i pritisnuo tipku play. „Sunce, 'ko ovo tak dobro svira gitaru?“ Javila se to 'you-know-who' iz kuhinje. Kada sam se ustao i odnjeo joj omot te pokazao što slušam, rekla je: “Pa nisu mi prije bili tak' dobri.“ Na mojem licu javio se pobjedonosni osmijeh. Nakon toga i gospođa mi se pridružila na slušnoj seansi te se moram povjeriti kako je ta večer na kraju završila dosta romantičnije od prosjeka. Sutradan sam došao kući nešto kasnije, a šok u kojem sam ostao izazvalo je veselo skakutanje moje drage, dok je čistila po sobi uz zvukove Gibonnija. Neću reći kako domaća glazbena produkcija nije baš u svjetskom vrhu, ali da ima svojih mana te nije preporučljiva za kritičko audiofilsko slušanje, to bih već mogao ustvrditi. Ipak, niti je 'Unca Fibre' album kao bilo koji prije, niti je Gibo ikada u mojoj slušaoni zvučao bolje. E da. I gospođa je vrlo brzo zaboravila što ovaj integrirac „Nema daljinski!“; i sl. stranputice na koje je – sa ovim pojačalom kao suputnikom - naišla na prvobitnom putu ka dosizanju audio nirvane, te joj je naš hi-fi sustav ubrzo ponovo postao omiljena igračka u kući. I dok je ona nizala glazbu, ja sam u konačnici jednostavno sjedio i uživao. Od razarajučih grooveova 'Korna' i 'Limp Bizkita', do metronomskog pulsiranja 'Kraftwerka' i preko glazbene kompleksnosti Mahlera i Tchaikovskog, LFD je jednostavo iznosio glazbu i srž glazbe iz svega što smo uspjeli u tom (pre)kratkom vremenu, koliko smo se družili sa njime, ugurati u CD player. A vjerujte mi, lako je uočiti kada imate takav uređaj u svom sustavu. Reći ću i kako LFD ima odličnu kontrolu, kako je homogenost preko cijelog frekventnog spektra gotovo apsolutna, kako je dinamika uistinu uvjetovana subjektivnim doživljajem snage, jer je LFD ima na pretek i kako su mikro i makro dinamičke performanse na razini ezoterije o kojoj većina običnih smrtnika samo čita negdje. Reći ću i kako je pozornica tu, kako ima, visinu, dubinu i širinu te se 'zacementirane' pozicije izvođača ne gube u tranzijentima, a mesnato bas područje uvijek ostaje definirano, kako su prirodnost i kvaliteta slatkaste sredine bliže zvuku vrhunskih cijevnih uređaja no tranzistorskih riješenja ili kako su visoki tonovi uvijek prisutni, imaju odličan decay i timbar ali nikada vas neće neočekivano napasti. No to nije poanta priče o ovom pojačalu.

 Smisao ovog pojačala, njegova posebnost i ono što ga izdiže iznad velike većine trenutno dostupnih hi-fi uređaja je to što je uvijek u stanju isporučiti srž glazbe, što uvijek 'svira' i što je toliko prokleto prirodan koliko to jedan uređaj ovog ili x puta većeg cijenovnog razreda uopće može biti. I da, „Nema daljinski!“; nije balansiran, nema oznake na prekidačima, ali jeli to uistinu bitno? Ovo je priča o dva inženjera, koji su svo svoje znanje ugradili u jedinstven uređaj koji u audiofilskim terminima isporučuje smisao onoga radi čega se i bavimo hi-fi-jem: čistu, neukrašenu i nepatvorenu glazbu na najprirodniji mogući način. Nema marketinga, nema zarada, nema velikih sajamskih sala i beskonačnih reklama u raznim medijima. Svatko tko ga zaželi, dobiva ručno rađeni unikat koji je svjedočanstvo britanskoj inženjerskoj umješnosti u vrhunskoj audio reprodukciji. Jesam li spomenuo kako kod ona dva američka dilera Integrated Zero MK.III LE košta 2.695,00 $ bez phono stagea, a 3.295,00 $ sa, dok kod nas verzija bez košta 12.990,00 kn? Pita li me u konačnici itko, a uzemo li u obzir sve zvukovne prednosti i komforne nedostake: isplati li se ovaj uređaj? Moj odgovor je: Do zadnje lipe, a kada bi bio neko zvučno 'ime i prezime' i još koji put toliko.

 

Info:

Model:LFD Audio Integrated Zero MK.III LE
Cijena:12.990,00 kn
Specifikacije:60 W@8 ohma, 90 W@4 ohma 5 ulaza, Tape Loop, 8 kg, 432x63x332 mm
Ustupio na test:Planet Audio and Video - www.planetaudio.hr
 

Presudili smo:

Izrada:
Performanse:
Opremljenost;

Jel vrijedi te pare:

Pozitivno:
Svira k'o ludo! Rijetko kada ćete imati prilike čuti uređaj koji ovako bezobrazno dobro i priordno iznosi srž glazbe pred slušatelja
Negativno:
"Nema daljinski! Nema daljinski!"; Da, da. Dobro. U redu. Primljeno na znanje.
Stoga zaključujemo:
Za 12.990,00 kn dobivate pojačalo koje je paradoksalno muzikalno i zapravo je realizacija audio nirvane: isporučuje glazbu. Kada bi imalo iole zvučnije ime i jači marketing, vjerojatno bi koštalo x do y puta više.

Konačna ocjena:

HIFI POPULARNO

  • 1
  • 2
  • 3

Hegel H300

Hegel H300

Pravi solid state za znalce Piše: Darko Brlečić Potraga za vrhunskim solid state integriranim po...

Više...

HAD Audiolab Maestral Two

HAD Audiolab Maestral Two

Za ljubitelje slušalica ... Piše: Dražen Kokanović   Proizvodnja audio uređaja u Hrvatsko...

Više...

HAD Audiolab Santana 6c33

HAD Audiolab Santana 6c33

Neki novi vjetrovi... Piše: Dražen Kokanović U kratkom vremenskom razmaku imali smo zadovoljstvo...

Više...

KEF LS50

KEF LS50

Ponovno rođenje... Piše: Dražen Kokanović Mnogo je razloga za posjedovanje KEF LS-50. Slavni kor...

Više...

ProAc Studio 115

ProAc Studio 115

Anglezki žentl-meni Piše: Vlado 'Vlad' Tomašević   Kamo sreće pa me zapala objava teksta tam...

Više...

Cyrus 8 DAC + PSX-R

Cyrus 8 DAC + PSX-R

U dvoje je lakše...  Piše: Dražen Kokanović  Cyrus uređaji dio su male ali učinkovite ...

Više...

HIFI NOVO

  • 1
  • 2
  • 3

ELAC AM200

ELAC AM200

ELAC AM200 Beskrajni Horizonti Piše: Darko Brlečić   Posjedovanje barem jednog seta aktiv...

Više...

MAGNEPLANAR .7

MAGNEPLANAR .7

 Magneplanar .7  Kako glazba zaista zvuči...  Piše: Dražen Kokanović Dali je mog...

Više...

NAGAOKA MP-200

NAGAOKA MP-200

  Nagaoka MP-200    Korak više..    Piše: Dražen Kokanović Nagaoka je vr...

Više...

EDIFIER R2000DB

EDIFIER R2000DB

 Novi igrač u gradu... Piše: Dražen Kokanović Tržište bežičnih i prijenosnih zvučnika j...

Više...

Well Tempered Labs Simplex + Hana E…

Well Tempered Labs Simplex + Hana EL

 WellTem pered Labs Simplex + Hana EL  Antipod novoj modi...  Piše: Dražen Kok...

Više...

Audia Flight FL Three S integrirano…

Audia Flight FL Three S integrirano pojačalo

Audia Flight FL Three S integrirano pojačalo Dostojan nasljednik... Piše: Dražen Kokanović  ...

Više...

SPONZORI

Sound News koristi tehnologiju kolačića (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web mjesta Sound News Web slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja mjesta stranice Sound News Web kliknite na gumb Prihvaćam ispod. Više o kolačićima možete pročitati ovdje

Prihvaćam

The Best Bookmaker Betfair Review FBetting cvisit from here.

| © 2009 - 2017 | Sound News Web | Zvučne Novosti d.o.o. | Sva prava pridržana |

Login or Register